Gdje sam Ga Pronašao i čuo Njegov glas

Gdje sam Ga Pronašao i čuo Njegov glas Jednom davno u Indiji, tumarao sam uz obalu opalno plavog mora. Vrijeme u sumrak je bacilo čaroliju tišine nad svime, a zvijezde su počele pristizati i sjajiti na svodu Nebeskog Hrama, govoreći mi o veličanstvenoj prisutnosti Njegovog Svemogućeg Jastva, kojeg sam marljivo tražio. Gledao sam tešku borbu i žuborenje valova i pitao sam se da li se tamo Bog igra. Bio sam prestrašen vidjeti Njegovo valovito raspoloženje puno drhtaja i ljutnje koje se očituje u Njegovim kovitlajućim mišićima valova. Tresao sam se i okrenuo leđa Njegovim užasnim prostranstvima i Njegovoj prirodi u uzavreloj borbi valova, te pogledao tražiti mnogo nježniji izražaj Sveprisutnog Veličanstva. Kako sam gledao prema obali, pronašao sam stablo koje kao da stražari i poziva me utješno mašući svojim prijateljsko raširenim granama kako bi potražio mnogo prijazniji, plemenitiji izražaj. Nejasno sam osluhnuo nježnu uspavanku, pjevanje mnogo poznatije poruke, koju sam osjetio da dolazi od Velikog. Tada, nakon što sam primio dobrodošlicu, nježna ruka Boga u grančicama, želio sam vidjeti Njegov kolosalni aspekt u prirodi, tako sam potrčao, u mislima, kroz zamagljenu dolinu nepregledno, mistično nebo i odlučio radoznalo viriti i igrati se s Njim. Uzaludno sam tražio Njegovo oblacima obučeno, pjenom-poprskano, zvijezdama-ukrašeno tijelo kako se skriva iza sablasno tihom prazninom. Iako je On bio previše nedodirljiv za oči smrtnika koje su Ga željele vidjeti ili čuti Njegov glas, ja sam pak bio jedva svjestan da je On bio veoma blizu, igrajući se igre skrivača sa mnom kroz džunglu moga srca, uzmičući i bježeći od mene kad god sam ga skoro dotaknuo. Kasnije, polako i oprezno sam u nebeskoj dolini, ponovo i opet, kroz užasni omotač tame pune neznanja, tražio put u potrazi za Njim. Naposljetku, potonuo sam u nejasni očaj i prekinuo potragu za Velikim Kraljevskim Lukavcem, Bogom. Ipak, s vremenom, moja jaka poticajna ljubav se ohrabrila da ga potraži ponovo u plavoj dolini. Kako Ga naočigled nigdje nisam mogao naći, našao sam se izgubljen u nedokučivom prostranstvu. Nisam mogao stisnuti Njegovu kozmičku ruku niti vidjeti Njegovo lice. U očaju, zaustavio sam svoju besplodnu potragu i skrio sam se od Njega. Kako sam prolazio uz obalu oceana, upitao sam se gdje je On, ali još uvijek odgovor nije stizao od valovito-naboranog zabrinutog mora. Samo je stablo, vrlo nježno, šaputalo nešto o Njemu, što nisam uspio čuti. Mislim da je bio upozorio sve svoje sluge da budu tihi i da me ne upozore o Njegovim skrivenim boravištima. Tako je nježno prijateljsko stablo drhtalo s povjetarcem Njegove skrivene prisutnosti i dalje od toga više nije govorilo. Demon tišine zaprijetio mi je sa svih strana – s neograničenog plavog neba, iz doline mliječne Staze, i sa srebrno-obavijenim visokim planinama. Poput povrijeđenog djeteta namrštio sam se i skrio u dubinama svog bića, i nisam ga više tražio. Ali čim sam se skrio u najdubljim odajama moje meditacije, tu, nepozvana, neka nevidljiva ruka odjedanput je istrgnula crno omotan zavoj neznanja koje je bilo omotano oko očiju moje sve vidljive mudrosti i koje me je do sada osljepljivalo. Moje su se oči otvorile. Sa željnim pogledom sam osmotrio oko sebe. Sva premorenost koja je nastala iz očaja me je napustila; bio sam ispunjen sa neizrečenom snagom, i ustao sam i pažljivo sam promatrao sebe i sve oko sebe. Na kraju, more je napustilo svoje užasne vale i osmjehnulo mi se. Vidio sam svijet kao veselu misterioznu kuću sa svim svojim vratima otvorenima pomoću nekih mističnih moći. Shvatio sam da je to bila magla mojih vlastitih samo-stvorenih, maštovitih nevjera koje su veoma dugo bile položene između mene i mojeg Voljenog, koji se je igrao igre skrivača sa mnom na poljima mnogih mojih inkarnacija. Sada, poslušaj! Pogledaj! Netko je nevidljivo stajao pored mene i šaputao mi je, osvježavajuće i bistro: «Zdravo, igraču, ja sam ovdje». Tražio sam Ga u valovitim morima, vidio Ga nježno mašući mi kroz blage grane drveća, i u izgubljen nepreglednim prostranstvima sam se igrao igre skrivača s Njim u zvjezdano procvjetaloj dolini i sada taj isti Skrivatelj, koji se povlačio kada sam ga skoro dotaknuo, stajao je blizu mene kad sam išao dublje u sebe, i jasno mi je šaputao: «Zdravo, igraču, ja sam ovdje. Tražio si me svugdje izvan sebe, a bio sam s tobom cijelo vrijeme, unutar svetišta tvoje Duše.» ************* (Gornji tekst opisuje stvarnu viziju koju sam iskusio nakon intenzivne potrage za Bogom. Dobro je sjetiti se sljedećeg: Traži dok ne nađeš. Pokucaj dok ti se vrata sve mudrosti ne otvore. Vjeruj i djeluj u skladu sa svojom vjerom, dok ne spoznaš. Moli dok ti On ne odgovori. Meditiraj dublje i dublje, dok Ga ne nađeš i osjetiš kao neograničenu radost. Voli Ga dok ne osjetiš njegovu ljubav. Razgovaraj s Njim neprestano u tišini dok On ne počne razgovarati s tobom. Sjeti se, da sve takozvane sigurnosti u životu – kao što su novac, slava i prijatelji – su ustvari najteže za zadržati. Oni mogu nestati svakog trenutka. Zato upoznaj neuništivog takozvanog nepoznatog, neizvjesnog Boga u sebi samom i pronaći ćeš Njega kao najodanijeg, kada te sve ostalo napusti izvan posljednje kapije ovog života.) Paramhansa Yogananda