Matej 6:5,6
„A kad moliš, ne budi kao licemjeri;
jer oni vole moliti stojeći u sinagogama i uglovima ulica da ih vide ljudi.
Zaista kažem vam, primili su svoju nagradu. Ali ti kad se moliš, uđi u svoju
sobu i kad si zatvorio vrata za sobom moli se svom ocu, koji vidi u tajnosti, i
tvoj otac koji vidi u tajnosti, naknadit će ti.“
Istinska
molitva je izraz duše, potreba duše. To je glad za Bogom koja izvire iznutra,
nudeći sebe njemu strastveno, tiho. Glasna molitva je odlična, ako je pažnja
usmjerena ka Bogu i ako riječi upućene Bogu proizlaze iz velike želje za njim.
Ali ako prizivanje postaje dio duhovne ceremonije, izvršavane samo mehanički,
bazirano na religijskoj formi, a ne na njenom duhu – Bog baš ne voli takvu
vrstu molitve.
Onaj tko
moli glasno je sklon da postane licemjer ako je njegova pažnja fokusirana na
glasovnu intonaciju njegovih slušnih organa – riječi izgovorene za efekt, da
privuku i dojme druge. Ovo je namjera mnogih, inače duhovnih ljudi da
paradiraju svoju ljubav prema Bogu, radije nego da nastoje dodirnuti Božje
srce. Dok nema rastućeg intenziteta žara i ljubavi za Boga, glasna molitva kako
bi je čuli drugi ljudi, može izgledati potkupljivo. Bez obzira kakva duhovna
realizacija bila iznutra, kada se izražava prema vani ona gubi nešto od svog
identiteta.
Ponekad,
niti glasno niti šapatom, ne možeš moliti, jer kada te obuzmu duboki osjećaji
za Bogom, tada ne možeš izgovoriti ni jednu riječ. Takva ljubav je sveta
iznutra, kao unutarnja komunikacija i tiho predavanje Duhu. Kao sveta vatra,
takva ljubav razgoni tamu iz duše i u tom svjetlu čovjek vidi moć Duha.
Isus
opominje one koji ne mole iskreno iz srca, nego javno pokazuju devociju kako bi
stvorili izgled svetosti. Takvi ljudi su
licemjeri jer njihovi sebični motivi nisu usklađeni s tim pobožnim činom.
Grijeh je
koristiti Boga i moliti se, da se osigura naklonost ljudi, pretvarajući se.
Inspirirajući tako jednostavne i ljude pune povjerenja. Takvi pojedinci mogu
steći moć na zemlji i povjerenje slijepih predanika; ali Bog koji vidi srce,
nikad ne odgovara na lažne molitve i ne objavljuje se. Licemjeri koji rade
predstavu od duhovnosti kako bi dobili kratku prednost su budalasti, zbog toga
što gube sve-prožimajući Božji blagoslov odbacujući istinit osobni kontakt s
božanskim.
Mnoge molitvene
zajednice prakticiraju javne molitve. One osiguravaju nešto inspiracije i
devocije ali dokle god je pažnja na izvanjskoj formi, ona ne može proizvesti
komunikaciju s Bogom. Javne ili skupne molitve bi trebale biti oplemenjene s
dubokom, svetom i predanom molitvom u tišini tvoje samoće.
Religije
današnjice bi trebale ponovo otkriti i uključiti individualnu potragu za Bogom,
metodu božanske romance u samoći. Važno za ovu praksu je znanje znanstvenih
duhovnih tehnika za stvarnu komunikaciju s Gospodom u unutarnjoj tišini.
Bog čuje sve
molitve; ali božja djeca ne čuju uvijek Njegov odgovor. U svakom dobu, oni koji
su uspjeli u svojim naporima da komuniciraju s Bogom su bili oni koji su
pronašli vrata za unutarnju tišinu. Zato je Isus poučavao: „Ali ti kad se moliš, uđi u svoju sobu“ (t.j. povuci um u tišinu iznutra); „i kad si zatvorio vrata“ (tj. vrata
osjetila); „moli se svom Ocu, koji vidi u
tajnosti“ (tj. u unutarnjoj transcendentalnoj božanskoj svjesnosti); „a tvoj Otac koji vidi u tajnosti, naknadit će ti“ (tj. blagoslovit će te s
uvijek novim blaženstvom svoga bića.
Uzbuđenja
koja dolaze kroz osjetilne organe, pune um s bezbroj misli, tako da je cijela
pažnja usmjerena prema osjetilima. Ali Božji glas je tišina. Jedino kada
nestanu nemirne misli, čovjek može čuti božanski glas koji komunicira u tišini
intuicije.
Izreka kaže:
„S predanikovom šutnjom – Božja šutnja
prestaje.“ Za predanika čija unutarnja svijest je ujedinjena s božanskom,
glasan odgovor nije potreban.
Intuitivne
misli i čiste vizije su pravi Božji glas. Bog je oduvijek s nama na zemlji,
govori nam; ali Njegov tihi glas ne čujemo od buke naših misli: „Ti si me oduvijek volio, ali ja Te čuo nisam“. Bog je uvijek bio blizu; ali
mi smo bježali od Njega.
I usprkos
čovjekove nebrige i nastojanja oko osjetilnih užitaka, božanska ljubav traje i
uvijek će ostati. Kako bi ovo spoznao, čovjek mora povući svoje misli s
osjetila i biti miran iznutra. Umiriti misli znači uskladiti ih s Bogom. To je
moment kada istinska molitva započinje. A kada je predanik usklađen s Bogom, on
će tada čuti božanski glas koji kaže: „Volio
sam te sve ove godine, volim te sada
i voljet ću te sve dok ne dođeš kući. Znao ti ili ne, uvijek ću te voljeti“.
Nema komentara:
Objavi komentar